Teški dani…

Ovih dana sam malo van sebe…posla kao u priči, u kući bolest. Najgore je što mi miša moga boli. Proljev i povraćanje, 6 zubića samo što nisu provirili i jako puno nervoze… Njegove tužne oke i blijedo lice mi srce paraju, a doktori kažu: viroza-ništa novo, daj mu prolife i pazi na njega!! Ima li išta na ovom svijetu što može njegovu bol na mene prebaciti????

Da skrenem malo misli… upoznah Papirnog 🙂 I drago mi! Samo mi žao što bi kratko. Nismo pošteno riječi izmjenili, jer sam sebi nakrcala raspored za taj posjet u Splitu, da sam neke i otkazala. Ali biti će još prilika… Nisam ga zamišljala, pa ne mogu reći da li liči na neku moju zamišljenu sliku. Ja kad pomislim na Papirnog, sjetim se slike Petra Pana sa njegovog bloga i eto ga!! reća pa bi šarena majica na pruge…da ne bi nje, možda se ne bi našli! Hihihihi!

pcelicamaja
U knjizi života postoji jedna prazna stranica, na kojoj će na kraju pisati: Ja sam kakva jesam i takva ću uvijek ostati!!

10 komentara

Komentariši