Stižu me sjećanja...

U neko vrijeme , ko zna kad, u nekom svijetu, ko zna gdje, bijaše pčela malena, o njoj se priča još i sad… Ja mislim da se mala pčela zvala Maja, mala, bistra, drska pčela Maja… Maja, svima draga Maja…sad nam priča život svoj…

01.08.2007.

Rodio se Karlo-by tetka i frendica

Dragi naši…

Pošto je prije šest dana naša Pčelica Maja postala mama i nije u mogućnosti da to s Vama trenutačno podijeli, ja kao njena mlađa sestra i naravno najdraža kolegicaJ) imamo tu čast da Vam u kratkim crtama predočimo cjelokupnu situaciju koja se odvijala ovih dana!!!!

 

Početak:

 

Od 23.07.2007 smo bili u pripravnosti za dolazak malog Karla no malac ( nije se ni rodio a već mudrujeJ) je shvatio da mu je bolje" unutra nego vanka" i naravno ostavio nas još uvijek u iščekivanju !!

 

Ali 26.07.2007 g , ujutro od 06:00 malac počeo da se javlja: Mama, ja bi vani!!!!!

Ali mama od straha zajebala stvar—ništa novo za našu Pčelicu!!!

 

Počela je strka i panika.. Budući tata se pogubio a seka se pravila da je sve ok pa je čak i zapjevala( jel to bilo od muke ili sreće- doznati ćete poslije)!!!! Sreća naša, navrijeme stigošmo u bolnicu ali mami ne bi po volji. Ipak smo je ostavili bez hrane, pića i najvažnijeg- CIGARETA!!!! Doktor zahtijevao HITNU obradu.

 

Pojašnjenje riječi OBRADA počevši od 26.07.2007- 08:00  ujutro

 

-         otkucaj bebinog srca

-         mjerenje plodne vode ( nije bila najbolja )

-         klistiranje

-         brijanje

-         šetnja sat vremena

-         geliranje X 2 kom

-         otvaranje

-         ispao  čep

-         puko vodenjak

-         trudovi svaku sekundu

-         mali zajebao stvar- neće VANI

-         27.07.2007 -05:13 ujutro mama zajebala malog- istjerala ga vani….

 

RODIO SE MALI KARLO!!!

 

Mamu su nam uspavali jer je trebalo izvaditi posteljicu vani a mama je bila preumorna i iscrpljena da bi i to dočekala budna….

 

Ponosni tata je još uvijek bez informacija a svaka munuta tijekom noći mu je bila duga kao godina….

 

06:30 ujutro- tati je zazvonio mobitel.Mama je zvala i rekla: Ljubavi. Postao si tata!!!

 

Ej nitko sretniji u tom trenutku nije bio od njih dvoje………..

 

U 07:30 ponosni tata je prvi put ugledao svog sin i u nevjerici je još uvijek nakon sat vremena dao izjavu: Jebote, ja sam TATA !!

 

Dragi narode šta da Vam još kažemo nego da smo svi u iščekivanju dolaska mame čelice i malog Karla.

 

Mama je za sada dobro.. Mali funcut od početka stvara probleme..Već se primjećuju njegove sklonosti prema ženama pa smo produžili boravak u bolnici…

 

Puno pozdrava imate od  Pčelice.!!!

 

 

01.08.2007.

Evo nas :-)

Ja sam jos u soku kako me brzo obuzeo taj osjecaj da sam spremna biti mama!

Mama Maja

 

 

 

Jodio sam se 27.07.2007. tacno u 5 h i 13 min.

Imam 3660 g, a dug sam 52 cm...

Mamin sin Karlo 

 

 

I sve vas puno jojimo!

Karlo i Maja

Mamino pile Karlo maji Majeni
01.07.2007.

:-)))

Šta se ovdje dogodilo??? Ihu, jao opet promjene!!! Nemam sad vremena za istraživanje, već šta vam ono htjedoh reći...

Već se danima kanim otvoriti ove stranice, ali me spriječe ili obaveze ili čista lijenost. Ovu vrućinu jedva podnosim i dan uglavnom preležim, a najbolja sam za funkcioniranje iza 22 sata!

Termin se bliži…Po jednom je 09.07., a po drugom 23.07., tako da ni ja sama ne znam kad ću. Torba je spremna i čeka na pokret u kutu sobe, dječja sobica uređena i čeka na svog novog stanara, a ja čekam na bolove :-) Teži su mi ovi dani nego cijela trudnoća. Prolaze jako sporo u neizvjesnosti i iščekivanju… U jednom momentu mi se čini da imam ja još vremena i da se ne trebam sekirati, a već u drugom shvatim koliko je zapravo malo ostalo i onda me nešto stegne u prsima. Najgore je možda od svega osjećaj što ne znam šta trebam očekivati (kako bole trudovi, hoću li ih prepoznati, hoću li stići, a onda kako dalje??). Tješim se činjenicom da nisam ni prva, ni zadnja koja se treba poroditi i porodila se, ali đaba!

U nedostatku preokupiranosti s nečim ili nekim mozak se ne odmara, ali uglavnom mene umara razmišljanjem da li ću biti dobra majka, da li ću znati se snaći u novoj ulozi, pa šta ovo, šta ono…Neki dan sam držala bebicu kojoj je 4 dana i ruke su mi se ukočile od straha, a graške znoja se cijedile niz čelo-rekoh sebi: Ako se u tebi ne probudi onaj majčinski instinkt imat ćemo gadnih problema!! Nekako se nadam da će to sve nadoći s vremenom…

 

Ovo je moje vjerovatno zadnje javljanje u trudnom stanju :-) Javim se kad bude vremena i novosti!!

Ljubim Vas sve odreda!

 

P.S. Moram priznati da mi malo fali blogovanje i mahalanje sa vama!  

 

04.06.2007.

ZDRAV ŽIVOT

Kažu da svaki dan moramo pojesti jednu jabuku, a i jednu bananu radi  kalija.
Takoder i narancu zbog vitamina C ... I obavezno popiti jednu šalicu zelenog caja (bez šećera za prevenciju dijabetesa) za smanjenje  masnoce u krvi... Svakoga dana moramo popiti dvije litre vode (da, i poslije je ispišati, što udvostrucuje vrijeme koje smo do sada provodili u  WC-u). Svakoga dana treba uzeti barem jedan Bioaktiv ili jedan jogurt da biste imali sve dobre bakterije,za koje nitko ne zna šta su tocno, ali ako se ne opskrbiš sa barem milijun i pol tih bakterija, vidjeceš vraga...

Svakoga dana jedan aspirin,za prevenciju infarkta, i jedna caša crnog vina, takoder protiv infarkta. I jednu cašu bijelog, za živcani sustav...I jednu cašu pive, ne mogu se sjetiti za šta...Ako ih popiješ odjednom, medutim, možeš dobiti moždani udar, ali ne sekiraj se, nećeš ni primijetiti...

Svakoga dana treba jesti balastne tvari. Mnogo, mnogo, gomilu balastnih tvari, dok ne posereš govno velicine pulovera. Potrebno je 4 do 6 dnevnih obroka, laganih, s tim da ne smiješ zaboraviti žvakati svaki zalogaj 100 puta. Tako da ti samo za jelo treba 5 sati...E da, iza svakog jela trebalo bi oprati zube, tako da zube treba oprati i poslije jabuke, poslije bioaktiva, poslije banana, poslije balastnih tvari...I tako sve dok imaš zube u ustima, s tim da ne zaboraviš zubni konac, masažu desni I ispiranje vodicom za usta...

Bilo bi dobro urediti kupatilo, možda staviti unutra CD player ili TV,jer s obzirom na vodu, balastne tvari i zube, provest ceš puno, puno vremena unutra...
Treba spavati 8 i raditi preko 8 sati, plus 5 za jelo, to je 21. Ostaje ti 3 sata, ako nije gužva u prometu. Prema statistikama, TV se gleda prosjecno cca 3 sata dnevno. Sada se to više ne može, jer svakoga dana treba hodati najmanje pola sata (savjet: nakon 15 min kreni natrag jer ako ne, pola sata postaje cijeli sat). Treba njegovati prijateljstva, jer su poput biljaka, treba ih
održavati svakodnevno. Pretpostavljam i kada ideš na put... Izmedu ostalog, moraš ostati informiran, i citati barem dvije dnevne i nekoliko tjednih novina, da bi imao kriticki stav..
Seksati se treba svaki dan, ali bez upadanja u rutinu: treba biti inovativan, kreativan i iznova osvajati. Za sve ovo treba vremena...Da ne govorimo o tantrickom seksu.Treba imati vremena i za dodir s prirodom, pranje poda-suda-veša, da ne govorimo o tome što sve treba ako imaš kucnog ljubimca ili djecu...
Racunica kaže da je za sve to potrebno minimalno 29 sati. Jedina mogucnost koja se namece je raditi nekoliko stvari istovremeno: Npr: tuširaj se hladnom vodom i drži usta otvorena - tako ceš popiti 2 litre vode. Dok izlaziš iz kupatila s cetkicom za zube u ustima, istovremeno se seksaj (tantricki) s partnerom koji istovremeno gleda TV i cita novine dok ti pereš pod.
Ostala ti je jedna ruka slobodna? Nazovi prijatelje! I rodbinu! Popij vino (nakon razgovora s rodbinom ce ti trebati) Uuuuuuf!!
No, ako ti je ostalo dvije slobodne minute, pošalji ovu poruku svojim prijateljima (koje treba paziti kao biljke) dok jedeš žlicu meda, koja je vrlo korisna.
Sada te pozdravljam, jer izmedu jabuke, jogurta, pive, prve litre vode i treceg obroka s dnevnom dozom balastnih tvari, ne znam više šta trebam, ali moram hitno u WC.
       Ušičarit cu par minuta istovremeno peruci zube...

 

08.05.2007.

Jesam, ulijenila sam se…

Ništa nova na zapadu, a ni na istoku... Još uvijek živa i zdrava! S tim da trbuščić ispred mene raste iz dana u dan.

 

Par mitova i predrasuda o drugom stanju…

Laže ko' kaže da je trudnoća divna i krasna! Meni nije, jer se osjećam ograničenom u svakom pogledu!

Laže ko' kaže da je trudnoća idealno vrijeme za naspavati se! Ja koja sam noturni spavoholičar sam osuđena na 5 sati sna (koji nisu u kompletu 5, već rascjepkani sve po pola sata), što zbog toga što se ne možete namjestiti, što zbog toga što vam ludi snovi remete mir i sl.

O snovima bi vam mogla sad roman napisati i o mojim noćnim aktivnostima…a otišlo je do te mjere da moj muž iz mojih snova sazna sve što me muči.

Laže ko' kaže da je svaka žena u trudnoći najljepša!! Kosa mi nikad lošija, podočnjaci smeđi da ne mogu smeđiji biti i onako se spustili taman do pola obraza, blijeda ko' krpa, kao da kapi krvi u meni nema, i tako dalje, i tako dalje…

Dobra stvar je što sam s kilažom zadovoljna, jer sam u sedmi mjesec ušla sa + 5 na vagi, ali kažu da slijede tri mjeseca kad kile dolaze nemilice (a to ćemo provjeriti 16.05.-ulazak u osmi)!

Termin mi je inače 23.07., ali po izgledu moje mrvice sve su prilike da ću i ranije…

Opsesija mi je da li ću prepoznati trudove, da li ću stići u bolnicu na vrijeme… Naime, dogovorila sam se sa dr. da ne želim roditi u lokalnoj bolnici, već trebam pičiti za Dubrovnik do kojeg nam treba nekih sat, sat i po, a tada će biti najžešća sezona! Muž je preko sedmice na terenu i meni ostalo visiti u zraku pitanje ko će me voziti! E tu je moja dobra ekipa, gdje su svi odlučili ići sa mnom, pa šta bude :) Čak se i jedan prijatelj ponudio da snima, tako da tata može nadoknaditi propušteno!

Dosta stvari sam već pripremila, iako lokalne babe kažu da nije dobro unaprijed kupovati! Ja samo odmahnem rukom jer meni već sad postaje naporno hodati po trgovinama i buticima, a kamoli kad budem u 9-om mjesecu trudnoće!

Definitivno nema ništa ljepše od toga kada vas vaše dijete opali nogom negdje pod bubrege! (ovo ozbiljno mislim!!)

I da…još jedna stvar: Laže ko' kaže da je seks u trudnoći predivan!! :)

 

Ljubim vas sve i javim se…kad mognem :)

P.S. Zaboravih...zbog piškanja odlučih da ću u idućoj trudnoći (ono nekad kad bude) odmah dati staviti kateter!!

28.03.2007.

Drage moje i dragi moji!

Kao ono vrijeme je da se oglasim… Čirnem ja s vremena na vrijeme do bloga-ova, prošnjuvam šta ima nova, samo ne ostavljam traga (osim u slučaju nužde).

 

Sa mnom sve ok i na svom mjestu… Pupa raste (imala sam najbolju namjeru staviti vam sliku trenutnog stanja pupe, ali ne skidoh sa aparata, a sad mi baš nešto lijeno), malac je nemiran do te mjere da je dr rekla na zadnjem pregledu da odavno nije vidjela tako hiperaktivno dijete! Čudim se priji koja je trudna skoro mjesec dana više od mene i kaže da svoje dijete osjeti dva puta dnevno…mene moj non stop buba i ne da mira!

 

Malo se uhvatih neke literature o trudnoći, porodu i odgoju djece i sve mi se nešto čini da sam prvo trebala završiti kakav fakultet na tu temu, jerbo toga ima MAŠALA!! Tješi me činjenica da danas svakakvih žena ima koje su sposobne biti majke, pa rekoh što ne bi mogla i ja, ali vidjet ćemo…

 

Krenula i faza gledanja dječje opreme i planiranja… Šta da vam kažem…kad uđem u takvu trgovinu sva se razbolim od silna ljepote! Sve je tako malo i tako slatko :) da ja ne mogu odoliti da svaki put nešto ne kupim!

 

O trudnoći bi imala šta pisati, ali nekako sam s vremenom na vi… Ima dobrih i loših strana, ima stvari koje vas vesele, ali i onih koje vas iritiraju…

Mene najviše smetaju bapske priče i savjeti takvih osoba… npr. Kod previjanja pišo MORA biti gore, da se na vrijeme nauči dizat!?! WTF?! A infekcija pupka i sl.? Ma jok! Samo nek je on gore!!!

 

Odoh sad dalje, ostaje mi živi, zdravi i pozdravljeni!!

26.02.2007.

Eh, evo i mene, konačno…

Nakon gripe, peglanja kreveta i malaksalosti dođoh sebi…

Novosti ima i nema :) Širim se brzinom munje…Stomak polako dolazi u fazu kad ispod njega ništa ne mogu vidjeti. Ono što je meni najvažnije je da je doktorica potvrdila da je sa bebačem sve ok! Na zadnjem pregledu smo prebrojali prstiće na rukama i nogama i saznali spol djeteta, tako da više nije ni ONO, ni mrvica, već je naš mali sin! :)

 

Tata je ponosan i presretan…već sva moguća familija zna da ćemo dobiti mušku prinovu, iako ja stalno govorim da svaku informaciju treba uzeti sa zadrškom! Ali i ja se smješkam jer dr mi je zumirala na ultrazvuku da se uvjerim da je pišolinac!

 

Tijelo se mijenja iz dana u dan, apetit iz sata u sat, raspoloženje iz minute u minutu!

Pokreti se osjete, svakim danom sve jače i to zaista ne mogu i ne znam opisati…

Nešto prelijepo…

Ljubav između mene i wc školjke je zahladila konačno…ništa nije vječno, pa ni to! :)))

 

I da…sad mi je kristalno jasno zašto trudnoću zovu drugim stanjem….

 

08.02.2007.

Juhuuuuuuuuu!!!!

Noćas ili bolje reći jutros u 1 sat i 5 minuta, je prvi put otvorila okice i ugledala ovaj svijet jedna mala djevojčica. Moja draga bloggerka  Rea  je postala mama!!! Za sve one koji je znaju, sve je prošlo odlično i curica je teška 3.300 gr. Rea trenutno uživa u naručju sa svojom mrvicom i neda da se ometa dok jede Milky way! Njeno zlato me pozdravilo jednim dugim gugutanjem…

 

Drage moje želim vam sve najbolje, da mi uvijek budete vesele, zdrave, sretne i nasmijane!!

Ljubim vas obje, a ja sam trenutno presretna i ne znam sastaviti dvije normalne rečenice!!

07.02.2007.

Pismo s neta koje me rasplaka...

Sjećaš li se onog dana kad sam te molila da mi posudiš svoj novi auto, koji sam zatim slupala? Mislila sam da ćeš me ubiti, ali ti to nisi učinio. A sjećaš li se kad sam te nagovorila da pođemo na plažu iako si ti govorio da će padati kiša i kiša je zatim padala?
Mislila sam da ćeš viknuti: "Jesam li ti rekao?!" Ali ti si ostao miran.
Sjećaš li se kad sam očijukala sa svima da kod tebe izazovem ljubomoru, i ti si bio ljubomoran. Mislila sam da ćeš me ostaviti, ali ti to nisi učinio. Sjećaš li se kad sam prevrnula tortu od jagoda na tepih tvoga auta?
Mislila sam da ćeš me istući, ali ti to nisi učinio.
A sjetit ćeš se sigurno i one večeri kad sam ti zaboravila reći da na slavlje treba doći u večernjem odijelu pa si došao u trapericama?!
Mislila sam da ćeš me ostaviti, ali ti to nisi učinio. Istina, mnogo toga nisi učinio. Ali uvijek si bio sa mnom strpljiv, volio si me i štitio.
Za mnoge stvari bila bih te molila za oproštenje da si se vratio iz Vijetnama.
Ali, ti se nisi vratio.

02.02.2007.

Prošli petak…

Kako sam kao na bolovanju, ujutro odspavam do 8-9 sati, pijem kafu i idem na posao… U petak ujutro kontam dok popijem kafu skuhat ću supicu da imam kad se vratim s posla (inače ja kafu ispijam po sat i kusur). I sastavim ja par komada piletine, mrkvicu, peršin, celer, voda…

Ispijam kafu, a mobitel zvrnda kao lud.

-„Kad ćeš u firmu?“, „Požuri, frka je!“, „Dolazi, banka je nešto ukakila s platama, ovdje je živi haos!“

Ostavljam nedovršenu kafu, navlačim jaknu, tene i bez češljanja jurim u firmu…( u 9 i 30).

U firmi je zaista živi haos, ne zna se ko' pije, ko' plaća! Pokušavam srediti i uskladiti papire…

17:00…izlazim iz ureda premorena. Sestri dobacivam da ću ja stati kupiti kruh, a ona nek piči ravno u stan i nek ugrije supicu…I tako i bi…

Otvaram ulazna vrata, i zasu me oblak dima i neopisiv smrad! Prozori svi širom otvoreni, a kroz glavu prolazi misao: „Sestro draga šta uradi?“

Međutim…nije sestra kriva… ja zaboravila na supicu, a otišla na posao! Nikad se kvalitetnije meso nije skuhalo, jer biti u šerpi od 9 i 30 do 17 sati…najbolji recept za dobiti ugljen!!! Šerpa je sa onim što je ostalo od „mesa“ završila u smeću! Crnilo po pločicama i šporetu smo nekako sastrugali, a smrad ne izlazi iz stana već 5 dana! Da,da smanjio se smrad, ali je još uvijek osjetan uz sva moguća mirisna sredstva, mirisne svijeće i štapiće!

Enjoy in life!!! (i nemoj slučajno da me netko pita znam li šta se moglo dogoditi!!!!)

01.02.2007.

23!

Nedavno sretnem jednog postarijeg gospodina, inače prijatelja mojih roditelja, kojeg sigurno nisam vidjela godinama. I uz ono klasično kako ste, šta ima nova kod vas-kod mene, on okrene priču o meni kao klinki! I onda…

-Pravo si porasla! Teško je u tebi prepoznati ono nemirno dijete s kikicama. Sad si prava žena!

(ja se blago crvenim i klimam glavom u stilu: da,da…)

-Koliko godina sad imaš?

-(ja kao iz topa) 23!!

Osjećam u njegovom pogledu puno upitnika i skontam što rekoh…

-Ne,ne, nemam 23, iako se osjećam kao da mi je 23! Zapravo imam puno više…

 

I ode svako svojim putem…a ja se zamislih. Šta je u mom životu bilo tako bitno u dvadesettrećoj da se uporno uvijek vraćam na te godine?? Ne nađoh odgovor, ali znam da uvijek kad me netko pita prvo ispalim 23!   

 

 

31.01.2007.

Došlo doba da se rastanemo… Ne,ne…nije, samo pjevam pjesmu koju upravo slušam na radiju!

Došlo doba da se oglasim :) Ko o čemu ovih dana, ja o rukometu…

Poznati su polufinalisti i baš me uhvati inspiracija da ih malo prokomentiram. Nijemci pobjedom nad Španjolskom su osigurali svoje mjesto. Inače ne preferiram Španjolce, niti volim Asobal ligu, puno mi je draži njemački rukomet, ali ipak je sinoćnje suđenje bilo sramotno i u jednu ruku mi je bilo žao Španjolaca. Razumijem da je riječ o domaćinu i sve to….ali na takvoj jednoj smotri suditi očigledno u korist domaćina…ne,ne…ne volEm to!

Poljaci su jedno zaista ugodno iznenađenje i svaka im čast, bore se kao lavovi. Toliko o njima…

Mene je razočarao poraz Hrvatske…Ne da Francuzi nisu zaslužili pobjedu, jesu itekako, jer sinoćnja igra Hrvatske je bila smiješna. I ne bi mi bilo žao da ne znam te klipane i da ne znam da oni mogu igrati puno, puno bolje i da mogu potući sve na terenu… Šta je sinoć zakazalo? Puno toga, ali na njima je da se presaberu! Znajući njihov karakter, utakmice za od 5-8 mjesta će biti izgubljene, jer oni nemaju motiva za ništa osim kad igraju za vrh! (što i nisu pokazali sinoć)

Sad se odlučih za novog favorita, a to je Danska! Isključivo zbog Caspera Hvidta :) jer čovjek pokreće momčad i gura ih da idu naprijed!

I ne rekoh vam tko je meni najdraži rukometaš… Pero Metla :) Ivano Balić je no.1 u rukometu, ali meni Pero pravo drag! I kao igrač i kao čovjek je kompletna ličnost i ima moj naklon do poda!

26.01.2007.

Mrzim naslov!

Pita  Bambina  jel' to neću sad pisati 15 dana? Da budem iskrena i ne da mi se baš. Život zadnjih dana je super :) Spavam do 9, obavim jutarnji ritual ispijanja kafe, doručak i pravac firma… Pogledam mailove, što god odradim, popratim sve sportske članke, virnem na koje čiji blog, negdje prođem bez traga, negdje se ipak pribilježim, ali to je moj najveći domet ovih dana što se tiče bloga…I onda kući, daljinski u ruke i od 16 do 22 je šaltanje kanala i traženje utakmica…

 

Sad se pitam da li sam ja zaista bila prije ovisna o blogu? Jer nije bilo dana da nešto ne napišem, da ne izgubim par sati čitajući tuđe blogove i komentirajući…i znam da bi mi falilo kad bi prošao dan a ja ne bih to sve obavila. Sada – NE! Lijeno mi je i u neku ruku dosadno… Da li zato što imam drugu preokupaciju u životu? Vjerovatno… Nije da ću vas pozdraviti zauvijek i nestati, možda već sutra napišem nešto novo, ali vrijeme je za stati na loptu i okrenuti se drugim prioritetima.

 

Sad bi ja o rukometu, ali ode u dugo ovaj post… Drugom prilikom! Samo da  Tetkino zlato pozdravim i kažem da idemo dalje dok ih sve ne zgazimo! :)))))

18.01.2007.

Jeeeeeee :)

 

Danas slijedi kupovina grickalica, punjenje hladnjaka laganom mezom i potrebnim pićem :)

Od sutra se ne dižem ispred televizije narednih 15-ak dana, jer počinje svjetsko prvenstvo rukometaša u Njemačkoj. Tijekom SP-a odigrat će se 92 utakmice, a ja bih rado bar pola odgledala (ne, ne nisam ovisnik, a možda i jesam).

Favoriti? Hm… Francuzi, Danci, Hrvati, Španjolci , Nijemci… to je moje skromno mišljenje :)

Dragi zabranio previše emocija kod gledanja, ali šta ću kad mene puca adrenalin dok gledam tekme!

Joooj, što ću da uživam!!!

Oni koji prate ovaj sport, baš me zanimaju vaša predviđanja, tko bi mogao medalju pokupiti?

 

I da...tko vam je najbolji rukometaš?

17.01.2007.

Obavijest :))

Da se ne čudite što me nema, na bolovanju do daljnjeg (po svemu sudeći nekih godinu i kusur)... Doktorica me natjerala zbog nekih komplikacija,a i meni odgovara jer mi je problem sjediti dugo! Nije ništa strašno...

Sad ćemo se vrlo rijetko čitati i još rjeđe pisati, zato mi stojte dobri i pozdravljeni!

Ljubim sve odreda!

12.01.2007.

...

 

Sestra mi prigovara u zadnje vrijeme da sam postala pravo dosadna na blogu, jer pišem samo o mom novom stanju, ALI pošto ja blog pišem za svoj gušt neka sam dosadna! Jasno?!?! :))))

 

Već da pitam nešto ove žene koje su prošle trudnoću: Jel' se to meni samo čini ili žene u trudnoći postanu senilne i malo otupe? Pitam zbog vlastitog osjećaja, a to mi je već sugeriralo bar jedno petoro ljudi! :))))))

11.01.2007.

Upozorenje!

Ima nešto što već neko vrijeme kanim napisati, ali kad krenem nešto me koči…ipak odlučih.

Upozorenje za sve žene, djevojke, cure, curice i ostale koje planiraju jednog dana postati majke!

Jasno je da je proces za postati roditelj u većini slučajeva dugotrajan i mukotrpan… Uz silne muke da zatrudniš, da trudnoću održiš i izneseš do kraja, a zatim da rodiš živo i zdravo dijete bez velikih muka…

Opet okolišam! Ono što htjedoh savjetovat svakoj ženi je da u slučaju spontanog pobačaja, ukoliko mora ići na čišćenje OBAVEZNO traži anesteziju, nešto protiv bolova i da ni u kom slučaju to ne radi na živo! Zašto to govorim? Zato što sam prošla sve to i što mi upravo kroz to prolazi jedna prijateljica i što zaista ne bih poželjela nikad i nikome!

Mogu trpiti bol kao konj, ali to je bilo previše za mene. Osjećati tako čisto da kidaju komadić tebe nikako nije ugodan osjećaj! I pored svega ti ostane osjećaj gađenja…osjećaj straha i osjećaj nemoći. Sjećam se da sam mjesecima iza toga na spuštanje ruke od dragog na moje koljeno uzmicala i trzala, a o pregledima da i ne govorim. Psiha je čudna stvar…

I zato vam kažem ako ne daj bože budete u situaciji da morate proći kroz sve to, ipak mislite na sebe i tražite anesteziju!!!

10.01.2007.

Drugo, treće ili četvrto stanje?

Kad su mi prije pričali o podivljalim hormonima, trudnoći kao drugom stanju, samo bih se kezila i rekla onako više u bradu: „Ne vjerujem da je to baš tako!“, a sada je faza kad sam sve svjesnija ili još bolje reći nesvjesnija…

 

Samo par dokaza:

1.Odlazak u shoping i navlačenje najdraže mi trenerke, neki kliker u glavi, brzinsko skidanje trenerke uz bacanje iste u najdalji kut sobe, traženje nekih hlača uz početno histeriziranje i sve završava krokodilskim suzama uz glasne povike: Ružnaaaa saaam! Debelaaa saaam! I dok me dragi i sestra blijedo gledaju i pokušaju pitati šta mi je, ja još histeričnije mašem rukama i tjeram od sebe! Nakon pola sata kao da ništa nije bilo…

2.Jutarnja kafa u pidžamu sa dragim i sestrom, smijeh od srca na izgovorene šale i odjednom frcanje suza na sve strane. Oni me gledaju i u nevjerici pitaju: „Jel' se ti to smiješ ili plačeš?“ i moje: „ Buaaaaaa, ne znaaam!“

3.Reklama za pomoć djeci sa celebralnom paralizom… Dosad sam je vidjela jedno hiljadu puta, i uvijek je izazvala tugu u meni, ali sada je redovno popraćena sa suzama i trkom na telefon da okrenem broj za donacije!

4.Promjene raspoloženja u sekundi, gdje sam 5 minuta anđeo (doduše bez krila) a idućih 55 crni vrag!

 

Dalje…bolje da ne spominjem :)

09.01.2007.

Prozvaše me Sweetie i Lavanda…

1.Sa 6 godina ukrala kesicu grožđica u samoposlugi, iako sam imala novce za istu! (zinula guzica)

2.Na skijanju (noćnom) se zabila u drvo i razbila dva prednja zuba! (Hvala zubaru koji me skrpao!)

3.Probala travu sa 20 godina i toliko mi je naškodila da sam cijelu večer sjedila sa pogledom u prazno i povraćanjem u krilo! Never again!

4.Ostavila momka nakon 6 dana samo zato što se groooozno ljubio!

5.Volim ispuštati vjetrove :))))

 

Prebacivam dalje na Rozu, Trešnju, Beacha, Reu, Kosmopolita!

08.01.2007.

Prošao odmor, zaslužen ili ne…nek se pita tko već treba, ja neću! Imala bih vam o čemu pisati, ali odakle krenuti?

Da li da pišem o tome kako me hormoni pucaju punim šutom, kako su mi suze navrh guzice, da pišem o histeričnim ispadima tipa „ružna sam, debela sam“ uz začuđeni pogled Najdražeg?

Da pišem o brojim gostima koji prođoše kroz kuću ovih dana, puno smijeha i suza, veselih lica? Da pišem o proslavi Nove godine u društvu dragih ljudi, bez mogućnosti plesanja, uz samo smješkanje sa stolice i klapanje rukicama? Da li da spomenem kako uvidjeh da imam najboljeg muža na svijetu i kako stalno zahvaljujem nekome gore što ima tako dobre živce i što me još uvijek podnosi? Da pišem o tome kako uvidjeh da će moje dijete imati najbolje tetke na kugli zemaljskoj? Da pišem o jednoj kafi uz puno smijeha i izigranom izlasku navečer? A da pišem o još jednoj kafi sa jednim meni jako dragim parom i kako pod rukom osjetih okrete njihovog čeda kojem se žuri da dođe na ovaj svijet?

Imala bih o čemu pisati, ali danas je ponedjeljak… I sat je zvonio jako, jako rano, poremetio sve lijepo prošlih dana i vratio me u stvarnost!  


Noviji postovi | Stariji postovi

Stižu me sjećanja...
<< 02/2009 >>
nedponutosricetpetsub
01020304050607
08091011121314
15161718192021
22232425262728

MOJI LINKOVI

Pčelica Maja by Ida!
Ona je sarajevski curetak,
Danas malog mista cvijetak.
Krunisana kraljica,
svog bloga gospodarica.

Uvijek zuji, skita
Jedino joj od ruke ne ide sukanje pita.
Ona ipak više voli pisat',
Nego u stanu prašinu brisat'.

Srećom nema namćorastog muža
Muška polovina joj sve pruža.
Sto i stolice čak kupio za balkon
a od nje dobio veliki naklon.

Katkad se jave problemi s velikom nuždom
Zbog ljubomore Marina joj je još pod tužbom.
Sve u svemu osjećajno je to biće
Koje se budi dok zora sviće.

Ne zaboravi da sve dok na zemlji stojiš
I dane koje prolaze brojiš
Sama sebi sudbinu krojiš.

A' ne brinem ja,
Krojačica si ti prava
Od koje nikad neće zaboljeti glava.

PS. A izvinite o kome vi ovo cijelo vrijeme?
O Pcelici Maji!
Ne znas je...auuuu, al' si ti na belaju : )))
By Ida

Creestoff the Poet :)
Rijeshile tako Maja i Ksena,
da se pogledaju u ochi!
Maja poznato brbljiva i visprena,
prva rechenicu srochi.
Tu se i nasha Ksena opusti,
osu po maji rafalom rijechi,
u praznom kaficu, bijahu dragi gosti,
dobishe po koktel za DZ, niko ih u tome ne sprijechi.
Sa teme ne skrenushe,
Prichale, trachale 3 debela sata,
sve bloggere pomenushe,
jedva izlazna potrefishe vrata.
Tuzhan rastanak bjeshe,
pun emocija, nek je proklet,
tu se brbljivice izljubishe,
uz obecanje da ce se vidjeti opet.

MOJI FAVORITI
hadzinica
Aime Sati
U urbanoj sahari života
The Dewd's
Mjesečevi Prsti
Iskreno Vaša
Nakane o Barbari
Bosanski život
Public Relations (Паблик рилејшнc�)
Koko Kokano
LJEPOTA DUSE
Pisma
... by Tratinčica
VATAN
photo.factory
la cucaracha
Duh Koji Hoda
KALEIDOSKOP
nesanica
BEACH 68
Hodnik mojih zelja....
Bepo čistač ulica
Širom zatvorenih očiju
Kozarački kuhar
LIPO LI JE LIPO LI JE
Dani loše poezije u zemlji Liliputanaca
Teta Elina kuhinja
Early in the morning by Just Lunna...
Nedžad Beganović
sa mirisom mora..
Cradle
rekvijem za snove
Sapat moje duse...
Imperfection
Let...
pozitivni kutak
Phata
Day and Night Fluid
Tata Zika
SR MENSINIJA
Kako sam upoznavala Bosnu
verona
Disku(r)s Njegove žen(k)e
~ behind blue eyes ~
ave dea moriturus te salutat
raji sa Bistrika...
Mey
GLUPOST JE NEUNIŠTIVA !!!
O.P.A.S.K.E
Kamen po kamen
više...

BROJAČ POSJETA
196837

Powered by Blogger.ba