Stižu me sjećanja...

U neko vrijeme , ko zna kad, u nekom svijetu, ko zna gdje, bijaše pčela malena, o njoj se priča još i sad… Ja mislim da se mala pčela zvala Maja, mala, bistra, drska pčela Maja… Maja, svima draga Maja…sad nam priča život svoj…

06.02.2009.

Neće ići...

U neko vrijeme , ko zna kad, u nekom svijetu, ko zna gdje, bijaše pčela malena, o njoj se priča još i sad… Ja mislim da se mala pčela zvala Maja, mala, bistra, drska pčela Maja… Maja, svima draga Maja…sad nam priča život svoj…

E Maji dosadilo da priča, tj. dosadilo da piše...Zato ćemo blog na stand by. Mislila izbrisati, ali rekoh sebi neka stoji...možda me dođe opet volja. A i tu su mi neki dragi ljudi koje pročitam redovno, iako se ne javim...

Sve vas volim!!! A ekipa s bloga koja je na FB - poseban pozdrav!!

01.12.2008.

...

20.09.1983.-27.11.2008.

Manje-Više

21.11.2008.

Kurvaluk!

Imala seminar o održavanju i upravljanju voznim parkom u Zagrebu – 3 dana. Radosti moje (iako i tuge jer se prvi put odvojih od djeteta)!! Kontam kako ću u kupnju, kako ću da skitam, kako ću da uživam...još kad čuh u kojem je hotelu smještaj, oduševljenju nije bilo kraja. I dođoh u famozni hotel sa 5 *. Sve neki folovi i fazoni na kartice, soba prelijepa i prva reakcija je bila bacanje na veliki krevet kao da sam svijet osvojila. U sklopu hotela, kao gost imaš pravo na korištenje bazena, saune, wellnesa... Svi te tetoše, ugađaju, upitah se: zar je moguće da postoji ovako nešto?? A oko mene svi napirlitani, gospoda u odijelima, žene tip-top sređene... I onda otkrih drugu stranu priče...

Večer u kafiću hotela, u separeu do nas dvije curice od jedva 18 godina i starac od 65-drpaju se! Ruka gore, ruka dole, malo vamo, malo tamo. Meni je došlo povraćati na tu scenu. Jebem ti, može joj djed biti, ali ona sve oko njega: dušice moja, zlato moje....bljak, bljak, bljak! Skupih se do sobe...kontam otići do bazena, malo se opustiti, dolazim na kat, a kraj bazena 3 ženske u toplesu i jedno 6-7 muškaraca koji ih prepipavaju...ajde ti Majo u svoju sobu i napuni sebi kadu punu vode, pa tu zaroni! Ujutro ulazim u lift, a u njemu 2 ženske, prelijepe i ultra zgodne (ja kao žensko to primjetih). Njih dvije raspravljaju kakva im je bila mušterija i koliko su zaradile, a u meni prokuha, stišćem prvo dugme u liftu da stane, samo da izađem i da uhvatim zraka... Jebem ti javni kurvaluk!!!

28.10.2008.

Teški dani...

Ovih dana sam malo van sebe...posla kao u priči, u kući bolest. Najgore je što mi miša moga boli. Proljev i povraćanje, 6 zubića samo što nisu provirili i jako puno nervoze... Njegove tužne oke i blijedo lice mi srce paraju, a doktori kažu: viroza-ništa novo, daj mu prolife i pazi na njega!! Ima li išta na ovom svijetu što može njegovu bol na mene prebaciti????

Da skrenem malo misli... upoznah Papirnog :) I drago mi! Samo mi žao što bi kratko. Nismo pošteno riječi izmjenili, jer sam sebi nakrcala raspored za taj posjet u Splitu, da sam neke i otkazala. Ali biti će još prilika... Nisam ga zamišljala, pa ne mogu reći da li liči na neku moju zamišljenu sliku. Ja kad pomislim na Papirnog, sjetim se slike Petra Pana sa njegovog bloga i eto ga!! reća pa bi šarena majica na pruge...da ne bi nje, možda se ne bi našli! Hihihihi!

21.10.2008.

Mama-dama-salama ...nešto kao nastavak na prijašnji post!

Nas pet prija, kao pupčanom vrpcom vezane od školskih dana...i uvijek ona: ništa nas neće rastaviti! U godini dana sve smo se udale, sve po par mjeseci razlike.

Dvije su se odmah prihvatile uloge žene i kućanice i naši izlasci, kafenisanja i tračanja su vrlo brzo nestali, a i telefonski pozivi su bivali sve rijeđi...Nas tri smo nastavili po starom. Znalo se koji dan u sedmici je rezerviran samo za nas...Ubrzo se dogodilo i majčinstvo i opet kao da smo dogovarale...u dva mjeseca razlike smo sve tri rodile. I tu se povlači jedna prija, jer zaboga ona je sad majka i žena! Ostadošmo nas dvije haharke...i sve po starom uz bračne kompromise...

 

Može me shvatiti ko god i kako god hoće, ali ne mogu se načuditi ženama koje stupanjem u brak stopiraju sve svoje društvene aktivnosti, a sva tema razgovora se svode šta je kuhala, oprala, razgrnula, gdje je mlijeko jeftinije, koliko je meso poskupilo...U klinac! Meni je 29! Još sam puna energije, elana i dobre vibre...i to moram, ali stvarno MORAM negdje ispuhati...Društveno sam biće i volim moving! Nastojim biti dobra majka i žena i ne smatram da sam išta lošija od njih, ali u kuću me nitko ne može zatvoriti i svesti moj život na kuhanje, pranje, peglanje...Moj muž ima običaj reći da me se zatvori na 5 dana u kuću da bih umrla...i baš se mislim-u pravu je!

 

P.S. Sve buduće, sadašnje, bivše mame... www.majkahrabrost.com

 

20.10.2008.

Jesam, kriva sam...

Ok, lijena sam...doduše ne za sve. Lijena sam za blog! Čitam druge i stalno razmišljam kako imam puno toga za baciti ovdje, ali...čim otvorim onaj dio "novi post" mrak mi na oči padne i kliknem x! Čitam druge blogove...sve znam, ali ne ostavljam trag - zašto? - zato što sam lijena! Opet se ponavljam...ha,ha,ha senila!

Sve mi je na neku frku-trku, posao-hm, kao žvaku me razvlače i to ne bilo koju žvaku već duble buble! Zakazuju sastanke i samo te obavijeste o terminima, zovu, traže, pitaju, a ja sa moja 4 telefona se osjećam kao da radim na hotline!! Najgore ti je nešto znati raditi u životu...

Našla svoj ispušni ventil od cijelog stanja...subota večer, obavezni izlazak vanka, malo alkohola, malo plesa, lažem puno plesa i još više dobrog provoda. Čini mi se da mi je to jedini ispušni ventil kad mozak baš pustim na pašu i uživam... I kažu ne priliči jednoj gospođi, majci, ženi...neka ne priliči Vama, meni priliči, meni je dobro i briga me za Vas!

11.09.2008.

Možda opet počnem...

Znam da sam se ulijenila...nekad mi je blog bio pošast, navika ili šta već...svako jutro u 7:00 bi izbacila post i uživala sam u tome...sad je neko novo vrijeme, neki novi ljudi, nova bića...

Dobila sam novo radno mjesto, postala izvršni direktor za mehanizaciju (uopšte nije lijepo kao što zvuči), posla imam preko glave, radni dan mi traje u prosjeku od 10-12 sati...

Dijete svoje jako malo viđam i zbog toga sam kivna i na sebe i na cijeli svijet. I pitam se...da li je vrijedno toga? Nije, ali i je...želim mu priuštiti sve, ali mu želim biti i majka...

Onaj osmijeh na licu kad ulazim na vrata skine sav umor i probleme...izbriše, da nestanu...

I već 12 dana nosim papire sa sobom da radim kući, ali kad ugledam ona moja oka dva, sve ode na stranu, a nas dvoje se po dva sata po podu valjamo, smijuljimo jedno drugom, razmazujemo čokoladu po licu i uživamo...

I što kaže reklama za mastercard...upravo to je neprocijenjivo!

29.08.2008.

Za žene: Neki muškarci ipak primjete detalje!

Nedavno moje kamione zaustavi federalna inspekcija BiH i ispisaše kazne koje je trebalo uplatiti. Odem na lice mjesta da vidim šta i kako...i moram priznati da me zaista ugodno iznenadiše inspektori (2 muškarca i žena). Jako ugodni ljudi...

Eh, dok mi tako sjedimo i bacamo ćakule o poslu, mlađi inspektor primjeti da su moji nokti na nogama iscrtani?!?! i pita da li je to neki trend sada. Moram priznati da me iznenadio (da se ne pitate zašto me iznenadio-čovjek me vidio niti 10 min a taj detalj je zamjetio)...moj muž nikad nije zamjetio nokte ne mojim nogama,ni koje su boje, ni da li su iscrtani ili ne. I kad ga pitam da li mu se sviđa promjena, on me pogleda sa upitnicima iznad glave :))))

I šta htjedoh reći...ne znam, banuše mi neki u ured i izgubih misao...

30.07.2008.

I bi party...

Proslavišmo 1 rođendan moga prvijenca...17-oro djece i dvadesetak odraslih! Rusvaj u stanu od 78 kvadrata! Još ja, biser samo takav, kupim djeci i kapice i zviždaljke...nije mi trebao gel da mi kosa stoji u zraku! Ali kad preživjeh ovo, utješih samu sebe-nećeš Majo lako doživjeti živčani slom!

A sinek je bio sretan...i uživao :))

17.06.2008.

Ne ide, pa ne ide...

Ovih dana smo se totalno ufurali u nogometno prvenstvo, da ništa drugo ne radimo, osim što pratimo sve moguće utakmice... Doduše, lažem...Malo visimo na Facebook-u, dogovaramo sa Sweetie kako ćemo se familijarno spojiti, sve više prepoznajemo bloggere i sve nam nešto draže družiti se tamo, nego ovdje...Pa vas sada sve lijepo pozdravljamo...do daljnjeg :))

26.05.2008.

Dečku će sutra 10 mjeseci...

... sa 8 i pol je prohodao i tek tada su nastali problemi. Šetaljka za njega više ne postoji i sve želi sam. Ni rukicu više mami ne da!

Nakon nekih desetak dana od njegovog prvog samostalnog koračanja je pao i razbio usnicu gornju... Sve što sam vidjela u tom trenutku je bila krv po cijelom licu! Panika i strah! Brže bolje smo stavili hladne obloge na usne i kad shvatih da nije ništa strašno, meni dođe slabo. Zacrni mi se pred očima i skoro se sruših. Sreća na vrijeme ga predadoh u ruke sestri! Muž me kritikuje, da ne daj bože ako malom nešto bude, trebat će se misliti koga prije voziti na hitnu! Inače nisam takva...ali valjda kad je tvoje dijete...uh!

Nakon tog pada nije 5-6 dana htio nikako na noge, ali iza toga... nema živa mira! Stan obilazi uzduž i poprijeko, sada su mu dostupne i druge stvari, a duša mu praviti nered...ako nešto složim, to je već u slijedećoj sekundi na podu!

I nešto pričam s dragim...ne daj bože da ga trebam odvesti doktoru, tužili bi me za zlostavljanje jer je dijete puno modrica :)

09.05.2008.

Naslov posta (do 255 karaktera):

Ok, znam da nisam bila na bloggeru jedno poduže vrijeme, tako da možda ovaj moj post neće imati neku osnovu, ali evo zadnja 2-3 dana sam se bacila u iščitavanje blogova. U pokušaju da nadoknadim propušteno sve mi se više čini da ni ova zajednica nije više što je nekad bila (ispravite me ako griješim).

Polazim od sebe...točno sam znala kada je otprilike tko na blogu, postojale su grupice ljudi s kojima si redovno u kontaktu (mojih pola više nije tu), sve je bilo prisnije i društvenije! Vodile su se rasprave, davali savjeti, znao si od koga šta možeš očekivati...a sada je to sve nekako razvodnjeno i kao da je sve izgubilo smisao...

 

Mene su osobno oduševljavala ta virtualna druženja...a sad... ništa posebno :)

Možda je zaista to do mene i potrebe da se vratim u formu...

 

P.S. Hoću Tetku Idu, iliti Rozu Brandis ponovo u akciji!!!!

29.04.2008.

Dječak…

Bio jednom jedan dječak, vrlo loše naravi. Otac mu je dao vrećicu punu čavala i rekao da, svaki put kad pobjesni i izgubi kontrolu nad sobom, zakuca jedan čavao u ogradu.
Prvoga dana dječak je zakucao 37 čavala na ogradu. U slijedećih nekoliko mjeseci naučio je kontrolirati svoj bijes i broj ukucanih čavala se smanjivao. Otkrio je kako mu je lakše kontrolirati svoju narav, nego zakucavati čavle u ogradu.
I dođe dan da uopće nije bjesnio! Pohvali se ocu, a on mu reče da svakoga dana kada uspije kontrolirati svoje ponašanje, iz ograde iščupa jedan čavao. Dani su prolazili, i jednog dana, dječak je mogao reći ocu kako je počupao sve čavle.
Otac uzme sina za ruku i odvede ga do ograde;

"Dobro si to učinio, sine. Ali pogledaj sve te rupe u ogradi! Ograda više nikad neće biti ista. Kada u bijesu izrekneš neke stvari, one ostavljaju ožiljak, poput rupa u ovoj ogradi! No, čovjek nije ograda. Ako ga ubodeš nožem i nakon toga mu stotinu puta kažeš kako ti je žao, rane ostaju!"

25.04.2008.

Igračka ili??

Da, postala sam majka jednom divnom, malom, slatkom biću, ali duboko u sebi kao da još uvijek ne mogu pojmiti da je to MOJE dijete… Sad vama ovo vjerovatno zvuči grubo i glupo, ali šta ću vam ja! E kad ne znam kako objasniti….Ja to malo biće volim najviše na svijetu i kad on plače i meni se duša para. Jedva čekam da dođem s posla i da ga privijem uz sebe, da ga škakljem, mazim, ljubim…ali nekad se upitam, zar je to moje? Zar smo to ja i muž uspjeli stvoriti? Zar je čovjek u stanju napraviti nešto tako divno, tako slatko i umiljato?

Rekao je dragi jednom prilikom: Čini mi se kao da nam je netko dao igračku i sve je oko te igračke interesantno, ali me strah da je ne odnesu!

Koliko čovjeku treba vremena da shvati da ima svoje dijete, da je to njegova krv? Jebi ga, ali meni treba puno, jer još uvijek ne vjerujem da smo u stanju napraviti nešto tako milo :).

 

24.04.2008.

Facebook!

Svi pričaju Facebook ovo, facebook ono! Joj što je dobro! A baš je baza! Aaaaaa…. I natjeraše i mene da se logiram na toj stranici i okačim svoj profil! Bilo mi zanimljivo prvih par dana, dok sam istraživala koga ima, koga nema :) , a sve poslije… postade naporno!

Request ovaj, request onaj… kako se ljubiš, kad ćeš se udati (meni ispalo za 10 godina!?!), koja si pjevačica, ovaj te poljubio, ovaj zagrlio, nu-neko mi poslao ljubimca i on krepao nakon tri dana jer ga nisam hranila (a ja nisam skužila ni da ga imam)…i tako do beskonačnosti…Plus još pošalji to na adrese svojih 5, 10, 15, 20 prijatelja da bi saznao rezultat! E onda te zovnu prijatelji pa te popi*karaju što ih zatrpavaš cirkusom…

Ajd' ti moja Majo, kani se toga cirkusa, nije to za tebe!!!

 

Sad jednom sedmično čirnem da vidim ima li šta u inboxu , a sve one requeste stavim na ignore… garant nisam druželjubiva!!

P.S.Slika je dokaz da sam još pod dojmom...

21.04.2008.

Bijaše Pčelica u subotu u Dubrovniku! Išla gledat gladijatorski K-1 spektakl!

Nastupila 24 borca, sve je skupa trajalo neka 3 i pol sata, ali brate mili isplatilo se prevaliti put da se i to pogleda.

Ne mogu vam opisati tu količinu adrenalina… Nisam se nadala da će me toliko oduševiti, jer nisam pobornik nasilja, ali ovo je bio slučaj kada ti krv brže kola venama…

Ali hajmo kao ispočetka…

Muž, sestra, prijatelj i ja put pod noge, via Dubrovnik. Dole krkljanac, gužva, ne možeš maknut s mjesta. Ušli u prepunu dvoranu, našli mjesta u prvom redu (preko veze)! I čekamo… Počinje show, predstavljanje boraca, a bilo ih sa svih strana (Hrvatska, BiH, Srbija, Slovenija, Kuba, Brazil, Portugal, Francuska, Poljska, Grčka…). Borbe počinju…Nokaut, gušenje, slomljena ruka, bolnička kola, krv, znoj…svega! Malo se zgroziš, ali te masa ponese, navijaš!

Jebem ti miša, nisam znala da su onako zgodni borci!! Baš sam se iznenadila! A najviše me dojmio Portugalac Jose Barradas! Likčina izlazi i pleše samo tako, grabi dvije hostese za ruke i s njima se uvija, izvija…kao da ide vanka, a ne borit se! A hostese…e znate kakve su, kad sam i ja zazviždala za njima! (a nemam homo sklonosti). Za kraj je ostavljena borba Mare Peraka-dubrovačkog heroja. U prvoj rundi je riješio sve-(nimalo privlačno)-gušenjem!

Moje oduševljenje ni danas nije splasnulo! Štoviše čini mi se da me počinju zanimati WFC borbe :).

17.04.2008.

KAKO MAMU ZACRVENITI ŠTO VIŠE PUTA U SAMO JEDNOM SHOPINGU?!?!

Idemo u Konzum da se opskrbimo za uskrsne blagdane moj sin, sestra i ja. Ogroman je shoping centar i obično kad idem sa pripremljenim spiskom treba mi jedno sat vremena da to obavim, a kad idem napamet…hm…3 sata!

 

-Ulazimo u Konzum i prvo posjećujemo štand s voćem i povrćem, Karlo ugleda banane i počinje otvarati usta u stilu njam-njam. Kako se ja odmičem od banana on je sve glasniji sa svojim capanjem, tako da se prodavačica smilovala i dala mu bananu u ruku, a on onako neoguljenu odmah usta!

-(Već par dana ispušta neke zvukove u stilu : „Di si?“) Dolazimo na dio gdje se prodaje meso, moj sin se zagleda u mesara i odjednom čuješ: Di si? Čovjek se ljubazno nasmiješi i odgovori: „Tu sam! A di si ti?“. Karlo gleda, gleda, a onda opet: Di si?. Čovjek opet odgovara, a Karlo opet ponavlja…i jedno 15 puta, dok čovjeku nije dosadilo, okrenu se i zabavi se svojim poslom, a moj Karlo nastavlja: Di si? Di si?...i onda iz petnih žila : Diiii siiiii? Se drekne prema mesaru, a jedna žena ga još napadne kako je tako nekulturan da se djetetu ne zna javiti!

-Ja razgledavam sanitarije, kraj mene stoji neka gospođa i radi isto što i ja. Odjednom čujem: aaaaa… pogledam-moj sin čupa gospođu za kosu! Ja se ispričavam i nestajem brzinom munje.

-Nije htio sjediti u kolicima gdje sva djeca sjede, pa ga ubacim unutra sa stvarima. Uzeo bocu šampona i zabavio se..Odjednom skužim da iza nas ostaje neki trag-sin otvorio šampon, okrenuo ga naopačke i stišće bocu, a onaj šampon curi po podu po cijelom Konzumu. Ja se vraćam i maramicom kupim trag šampona…

-Sretnem priju, vodi sina koji je stariji samo 15-ak dana od mog. Malac se zabavio sa Kinderom, sjedi i miruje. Dok nas dvije bacamo ćakulu, moj se prvijenac nagne i malom otme Kinder iz ruke i baci na pod, te se počne žestoko smijati!-ja ostajem bez teksta!

-Stojimo u redu za kasu, ispred nas stariji bračni par. Karlo vuče čovjeka za nogavicu i govori ta-ta, ta-ta?!?! Gospođa: Sine nije ti on tata…bar se nadam da nije!!

-I kad ja dignem prst i zaprijetim: Ne-ne, moj sin me gleda i odgovara: Da-da!

 

Neka me netko utješi i kaže mi da i njegovo dijete od 8 mjeseci radi iste stvari…

18.03.2008.

ŽIVko ili Nemir!

Još uvijek nemam osposobljeno radno mjesto, pa mi je time i ograničen pristup internetu, a kad sam doma, onda baš i nemam volje za pisanje. Šta da vam kažem? Od poroda, privikavanja na novu životnu ulogu, svakodnevnog deveranja sa bebačem, do ponovnog povratka na posao….desilo se puno toga.

Ne bih se vraćala unatrag, ali samo ću vam reći, čitam postove od Traty kako je ona sve lijepo posložila sa svojim curetkom i onda se pitam gdje sam ja sve pogriješila!

Moj sin se trebao zvati ŽIVko!! Sa petnaest dana se okrenuo u krevetu bočno, izbacio noge kroz ogradu i mlatarao njima, sa 4 mjeseca je počeo puzati unazad, sa 4 i po puže naprijed i ne poznaje prepreke, sa 5 i po se diže uz krevet i šeta ili se baca na leđa, sa 5 mjeseci je skužio kako izaći iz autosjedalice (jaje) ako nije svezan… Cijelu noć je prespavao svega dva-tri puta i to kad je bio manji, a sada imamo buđenje svako pola do sat vremena uz priču da-da-da ili ta-ta-ta i grlati smijeh! Uspavljivanje svaki dan na drugi način jer ono što mu je pasalo sinoć danas već ne paše! Ako ga pustim da plače, onda je to 2-3 sata plača, bez obzira što sam ga nakon 5 minuta uzela na ruke i rekoh li da to traje dok ne promukne od plača?! Ma šta da vam kažem, mali je pravi nemir i kad sam sa njim trebam 16 očiju otvoriti! Šta god nađe trpa usta, u šetaljki je sve zidove obio, ako sjednemo jesti (iako je on taman pojeo) plač sve dok ga ne sjednem za stol i pustim ga da mlatara po stolu…

Kad sam zatrudnila rekla sam sebi da ću biti oštra mama koja neće svome djetetu dopuštati sve i svašta, ali ukakio Mujo u startu!! I sve mu zaboravim kad mi se onako slatko nasmije i počne brojati da-da-da!!

08.02.2008.

I'm back :)

Počela raditi u ponedjeljak, ali još nemam definirano radno mjesto, niti svoj kompjuter, pa uhvatih priliku da se javim :) Nadam se da ću sad imati vremena za ponovno druženje u ovoj zajednici! Sve poželih i čitati i komentirati, a bogami i otračati :)) Moram priznati...nedostajali ste...

Na zahtjev tetkica postavljam sliku njihova nećaka koji raste kao da ga zalijevamo :)

30.10.2007.

Nije lako kaže svako :)))

Ali nema ništa slađe... Nema me na blogu već poodavno...a imala bih o čemu pisati. Djeca su nepresušna inspiracija, ali od moje mrvice nemam vremena... Ono malo što spava ja uhvatim za odraditi nešto po kući. Nas dvoje uživamo i svakim danom se sve više upoznajemo...

Tata je malo ljubomoran jer je na terenu i propušta sve trenutke, plač i smijeh, svoga jedinca...

Možda jednom uhvatim vremena za sjesti pred komp i pustiti prste da odrade posao, ali sad je to ne moguće jer se mrva upravo oglašava... ( i mrva zapravo nije mrva, jer je u dva mjeseca narastao 10 cm i dobio 2 kg).

Poseban pozdrav tetkama...


Stariji postovi

Stižu me sjećanja...
<< 02/2009 >>
nedponutosricetpetsub
01020304050607
08091011121314
15161718192021
22232425262728

MOJI LINKOVI

Pčelica Maja by Ida!
Ona je sarajevski curetak,
Danas malog mista cvijetak.
Krunisana kraljica,
svog bloga gospodarica.

Uvijek zuji, skita
Jedino joj od ruke ne ide sukanje pita.
Ona ipak više voli pisat',
Nego u stanu prašinu brisat'.

Srećom nema namćorastog muža
Muška polovina joj sve pruža.
Sto i stolice čak kupio za balkon
a od nje dobio veliki naklon.

Katkad se jave problemi s velikom nuždom
Zbog ljubomore Marina joj je još pod tužbom.
Sve u svemu osjećajno je to biće
Koje se budi dok zora sviće.

Ne zaboravi da sve dok na zemlji stojiš
I dane koje prolaze brojiš
Sama sebi sudbinu krojiš.

A' ne brinem ja,
Krojačica si ti prava
Od koje nikad neće zaboljeti glava.

PS. A izvinite o kome vi ovo cijelo vrijeme?
O Pcelici Maji!
Ne znas je...auuuu, al' si ti na belaju : )))
By Ida

Creestoff the Poet :)
Rijeshile tako Maja i Ksena,
da se pogledaju u ochi!
Maja poznato brbljiva i visprena,
prva rechenicu srochi.
Tu se i nasha Ksena opusti,
osu po maji rafalom rijechi,
u praznom kaficu, bijahu dragi gosti,
dobishe po koktel za DZ, niko ih u tome ne sprijechi.
Sa teme ne skrenushe,
Prichale, trachale 3 debela sata,
sve bloggere pomenushe,
jedva izlazna potrefishe vrata.
Tuzhan rastanak bjeshe,
pun emocija, nek je proklet,
tu se brbljivice izljubishe,
uz obecanje da ce se vidjeti opet.

MOJI FAVORITI
Aime Sati
papirni
U urbanoj sahari života
Koko Kokano
hadzinica
The Dewd's
Iskreno Vaša
Mjesečevi Prsti
Pisma
... by Tratinčica
LJEPOTA DUSE
VATAN
Bosanski život
photo.factory
Public Relations (Паблик рилејшнc�)
la cucaracha
KALEIDOSKOP
Duh Koji Hoda
nesanica
BEACH 68
Hodnik mojih zelja....
Bepo čistač ulica
Nakane o Barbari
Širom zatvorenih očiju
Kozarački kuhar
Sjeverna
LIPO LI JE LIPO LI JE
Dani loše poezije u zemlji Liliputanaca
BRKANIĆ BMVA BRKANIĆ BMVA BRKANIĆ sarajevo
Teta Elina kuhinja
Early in the morning by Just Lunna...
Nedžad Beganović
sa mirisom mora..
Cradle
rekvijem za snove
Sapat moje duse...
Imperfection
Let...
pozitivni kutak
Phata
Day and Night Fluid
Tata Zika
SR MENSINIJA
Kako sam upoznavala Bosnu
verona
Disku(r)s Njegove žen(k)e
~ behind blue eyes ~
ave dea moriturus te salutat
raji sa Bistrika...
Mey
više...

BROJAČ POSJETA
182978

Powered by Blogger.ba